Nikola Božić: Kako sam se navukao na festivalski način života

Svoje prvo iskustvo sa nekog pravog food festivala doživio sam krajem ljeta 2018.
Naime u to vrijeme, pokrenuo sam svoj drugi projekt, Reshetku, s kojom smo počeli raditi po food festivalima diljem Lijepe naše. Prijavio sam nas na ZBF, prilično hrabra odluka budući da je riječ o daleko najbolje organiziranom food festivalu u regiji, a mi još nismo bili ni približno utrenirani ko danas.
Trema, iščekivanje, nervoza, jesmo sve posložili, nismo, jesmo, i tak 3 dana prije početka, a dok sam vidio listu sudionika (El Toro, 50`s, Pod Zidom by Mate Janković, Submarine, Rougemarin, Mason, još desetak njih, dakle svi najjači igrači na street food sceni u RH) gotovo da me ulovila i panika, reko kaj ćemo mi tu, razbit će nas, oni su ipak renomirana imena plus rade to puno duže od nas, no genetika (tvrdi zagorski geni) i luđaštvo su napravili svoje.
Spustili smo se z brega i na premijeri našeg sudjelovanja na nekom topshit festivalu odnesli 2 bronce (za burger Divlji Đuro u kategoriji publika i gastro novinari). U tom trenutku još nisam bio svjestan značaja tog pothvata, trebalo je vremena da se emocije slegnu, tijelo i mozak dovedu na neku normalniju razinu.
No to nije poanta ovog teksta.
Poanta je da je festivalski način života, a ovo je trajalo 12 dana sa pripremom, montažom kućice, treniranjem ekipe, nekaj posebno. Ta vibra, glazba, Garden pivice, stres al onaj full pozitivan, neprospavane noći, hard work po danu, djevojke u haljinicama, komunikacija sa gostima, medijima, organizatorom, dobavljačima, neopisivo onome ko nije bio dio toga. Mogao bi reći (nisam naravno to doživio al mogu zamislit) Food Woodstock, samo bez droge (u našem slučaju).
Jedna stvar me posebno oduševila. Solidarnost svih sudionika festivala. Nestane ti peciva, bam, posudiš od nekog drugog, drugi dođe do naše kućice, eej stari imaš kaj plitica i pikalica za posudit, ma nema frke, uzmi, vratiš kad možeš, nema beda. Vibra na tom Burger Festu je stvarno nekaj posebno, respekt organizatoru, mislim da unikatna priča, da toga nema nigdje.
Te premijerne godine prodali smo oko 3000 burgera u 10 dana, tada mi se to činilo kao jebote, brutalna brojka, no 2019. smo je premašili skoro za duplo al o toj epizodi u nekom drugom tekstu.
Hana, Nikola, Roman, Ren, Davor, Ante, Ena, Mate, Mia, Željka, kao i Mate (Pod Zidom) , Ivan (Mason), Žuvela (Barbaq) hvala na ovom brutalnom iskustvu, ponovit će se 😊

Leave a comment